95 % štete u morskom ekosustavu diljem svijeta prouzrokovano je pridnenim koćama koje svojim destruktivnim djelovanjem uništavaju morsko dno, utječu na klimatske promjene, zagađuju planet i svakodnevno ubijaju stotine tisuća morskih životinja.
Zakonska regulativa vezana uz korištenje pridnenih koća ne daje rezultate jer mnogi ribari love u područjima u kojima one nisu uopće dopuštene kao i zaštićenim morskim područjima. Oporavak Jadrana nije moguć zakonskom regulacijom korištenja pridnenih koća, već jedino njihovom potpunom zabranom. Tražimo potpunu zabranu korištenja pridnenih koća kao metode morskog ribolova u Hrvatskoj, od strane hrvatskih i inozemnih ribara.
Zašto pridneno koćarenje treba potpuno zabraniti?
Zagrijavanje planeta
Pridneno koćarenje ispušta istu količinu ugljičnog dioksida kao cijela zrakoplovna industrija, a Hrvatska je među deset zemalja svijeta čije flote ispuštaju najviše štetnih plinova. Povlačenje koća po dnu remeti morsko dno (sediment) i oslobađa ugljik koji se tamo nalazi. Ugljik koji izlazi iz mora u zrak povećava zagrijavanje planeta.
Kiselost oceana
Rast ugljičnog dioksida u atmosferi i vodi dovodi do brže acidifikacije oceana. Kiselost mora nepovoljno utječe na produktivnost i biološku raznolikost. To posebno pogađa školjkaše, koralje, ježince, trpove, puževe, rakove i zvjezdače, a nestanak samo jedne vrste odrazio bi se na cijeli morski ekosustav.
Svake se godine pridnenim koćarenjem oslobađa 1 gigatona ugljika.
Neselektivnost
Mreže visine kao trokatnice i široke kao nogometno igralište svakodnevno zahvaćaju morsko dno i neselektivno hvataju i uništavaju sve pred sobom. Posljednjih 65 godina koćarice s pridnenim koćama su odbacile preko 400 milijuna tona životinja koje nisu bile namijenjene ulovu.
Smanjenje kisika
U mreži pridnenih koća završe i mnoge zaštićene životinje poput trpova koji su filtratori te vrlo rizična skupina jer akumuliraju toksine iz okoliša. Smanjenje broja trpova uzrokuje smanjenje količine kisika (anoksija) zbog čega će pokretni organizmi napustiti stanište, a nepokretni umrijeti.
Godišnje se posiječe 25 milijuna hektara šume, dok koćarenje po dnu godišnje uništi 3,9 milijardi hektara podmorja. Oceani su pluća Zemlje i proizvode oko 80 % kisika.
Izgubljeni životi
Prema istraživanju Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije, u Sredozemlju je u zadnjih 50 godina izgubljeno 41 % morskih sisavaca i 34 % ukupne količine ribe. Od toga su najveći gubitci (više od 50 %) zabilježeni u Jadranu. 90 % velikih ribljih populacija istrijebljeno je u posljednjih 50 godina, a procjenjuje se da će, ako nastavimo s ovom okrutnom praksom, do 2050. godine većina riba biti izlovljeno.
Devastacija staništa
Pridneno koćarenje iznimno osiromašuje riblja naselja, odstranjuje morsku travu, devastira koraljne grebene, podvodne šume algi i ostala staništa morskih životinja. To dodatno nanosi fizičku štetu cijelom morskom ekosustavu. Od 50 do 80 % europskog kontinentalnog pojasa redovito je izloženo koćarenju. Jadransko more jedno je od najviše pogođenih; čak 80 % dna uništeno je koćarenjem.
Godišnje se nenamjerno ulovi i baci oko 40% morskih životinja i ptica, bilo mrtvih ili umirućih.
Ribe boli
Znanstvenici koji proučavaju bol potpuno su suglasni u tvrdnji da je stupanj boli kod riba identičan onome kod sisavaca i ptica. Novija istraživanja pokazuju da ribe mogu osjećati bol te osjetiti strah i druge složene emocije koje pridonose njihovoj sposobnosti da pate.
Velika patnja
Životinje koje žive na morskom dnu ili se hrane u blizini morskog dna završavaju zapetljane u mreži koće te većina umire zbog nedostatka kisika. Brzo povlačenje mreža iz mora izaziva puknuće plivaćeg mjehura zbog velike promjene u tlaku uzrokujući ribama bolnu smrt.
Ribe vode složene intelektualne živote u razini pasa i drugih sisavaca. Ribe čak i pjevaju u zoru i sumrak, baš kao ptice.
Poslovni interesi pojedinaca ne bi se smjeli stavljati ispred dobrobiti cijele zajednice, stoga predlažemo potpunu zabranu korištenja pridnenih koća.
